Ciljevi floortime terapije podrazumijevaju pomoć djetetu u prepoznavanju vizuelnih, auditivnih i drugih senzoričkih informacija. Kroz terapiju podstičemo da dijete prepozna problem i krene u akciju rješavanja tog problema. Tehnike ove terapije prilagođavamo razvojnoj dobi djeteta. Djetetovu pažnju pokušajmo tražiti i zadržati putem čula. Koji je to zvuk što mu se najviše dopada, s kojim predmetom najviše voli da se igra, koje vrste vizuelnih doživljaja privlače vaše dijete i pričinjava mu zadovoljstvo? Ovo su neka od pitanja koja trebamo postaviti kako bismo pristupili terapiji, a nakon toga uspostavljamo komunikaciju.
Zvuk
Ponudite djetetu zvukove koji mu se najviše sviđaju. Ukoliko je dijete pažljivije prema visokotonalnim zvucima onda ga dozivajte visokotonalnim glasom. Voli li niske, grlene šumove onda ga dozivajte dubokim glasom, govorite sporije i naglašavajte zvukove. Primjera radi, ukoliko dijete voli zvuk auta onda uzmite igračku auto i pokušajte proizvoditi zvukove auta – „auto kaže brrrrrm brrrm, auto vozi brrrrmmm brrrm. Kako kaže auto?“ Oponašajmo zvukove omiljenih životinja djeteta i sl.
Dodir
Koju vrstu tkanine vaše dijete voli dirati, ili koju igračku najčešće drži u rukama? Poslužite se time za privlačenje njegove pažnje i izazivanje govora. Npr. Omiljena igra je plišani medo. Zajedno sa njim pomazite medu i kažite „medo je nježan, medo ima male uši. Gdje je medino uho? To je medino uho.“ (dodurujući igračku pričamo)
(Pisanje o ovoj temi se nastavlja. Prema dr. Grinspenu i dr. Videru)
(logopedijasarajevo.com)
