Services – Logomedical

Afazija

Izraz afazija potječe od grčke riječi ” aphasia ” ( a – bez; phasia – govor ), što znači ” bez govora “. Afazija predstavlja gubitak ili poremećaj jezika i govora uzrokovan ozljedama mozga. Termin afazija uveo je Trousseau 1864. godine i tako zamijenio Brocaov termin afemija koji se koristio dotada. Termin afazija koristi se za osobe koje imaju dezintegriranu govornu komunikaciju nastalu poslije potpunog usvajanja govornih i jezičnih struktura kao i čitanja, pisanja te računanja. Uzroci nastanka afazije su oštećenja mozga dominantne hemisfere. Do oštećenja mozga može doći zbog:

bolesti krvnih žila ( tromboza, embolija i krvarenja ),
trauma, ozljeda,
tumora ( intracerebralni, ekstracerbralni ),
infekcija ( Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, Pickova bolest… ).
U SAD–u je zabilježeno da oko milijun ljudi ima afaziju. Afazije se češće javljaju od Parkinsonove bolesti, mišične distrofije, cerebralne paralize. Može se pojaviti kod osoba bilo koje dobi, spola, rase ili nacionalnosti. Može biti privremena te se naziva tranzijentnom, a odnosi se na komunikacijski problem koji traje samo nekoliko sati ili dana. Do sada nisu poznati lijekovi kojima bi se afazija mogla izliječiti. Osobama s afazijom se ponudi govorna terapija, ali ona ne garantira izlječenje. Svrha govorne terapije je da se pomogne osobama s afazijom da iskoriste preostale vještine.
Donedavno je afazija bila bolest ljudi starije dobi ( između 70. i 80. godine ), no današnji tempo življenja s nizom stresnih situacija negativno utječe na funkciju središnjeg živčanog sustava i uzrokuje njegovu bolest.Rehabilitacija osoba s afazijom vrlo je složen i dugotrajan proces. U njemu značajnu ulogu ima logoped uz čiju pomoć osoba s afazijom uči nove načine komunikacije. Posebno kreiranim dijagnostičkim mjernim instrumentima potrebno je na samom početku precizno ispitati preostale govorno-jezične sposobnosti te utvrditi o kojoj vrsti afazije se radi. To je ujedno i osnovni preduvjet uspješne logopedske terapije koja treba započeti odmah u bolnici i nastaviti se u rehabilitacijskom centru , ali isto tako i nakon povratka kući. Ciljevi logopedske terapije su :iskoristiti neoštećene jezične sposobnosti, prihvatiti novonastale teškoće uzrokovane oštećenjem mozga, pomoći osobi s afazijom i njezinoj obitelji u nalaženju novih načina komuniciranja te poticati samopouzdanje u komunikaciji.

Kako komunicirati s osobom koja ima afaziju?

Govoriti osobi s afazijom kao da je odrasla, a ne kao djetetu.
Tokom komunikacije smanjiti ili ukloniti pozadinsku buku ( TV, radio, drugi ljudi… ).
Uvjerite se da imate pažnju osobe prije početka komunikacije.
Hvaliti sve pokušaje govorenja; učiniti govor ugodnim iskustvom i izazvati stimulirajuću konverzaciju; ohrabriti i upotrebljavati sve oblike komunikacije ( govor, pisanje, crtanje, da / ne odgovore, geste, kontakt očima, facijalne ekspresije… ).
Dati im vremena da govore i dopustiti razumnu količinu vremena da odgovore.
Prihvatiti sve komunikacijske pokušaje ( govor, gesta, pisanje, crtanje ) radije nego zahtijevati govor; izbjegavati teške kritike, ispravke; izbjegavati inzistiranje da se svaka riječ izgovori savršeno.
Neka vaša komunikacija bude jednostavna, pojednostavite rečeničnu strukturu, govorite normalnom visinom, naglašavati ključne riječi.
Uz govor koristite gestu i vizualna sredstva kad god je to moguće.
Ohrabrite ljude s afazijom da budu neovisni koliko god je to moguće, izbjegavajte govoriti umjesto njih, osim kada je to u potpunosti potrebno.
Osobe s afazijom treba uključivati u kućne aktivnosti, omogučiti im sudjelovanje u obiteljskim odlukama.

Artikulacijski poremećaji

Najčešće prisutni govorni poremećaji u općoj populaciji predškolske djece su artikulacijski poremećaji.
Oni pripadaju skupini poremećaja izgovora u koje se još ubrajaju i fonološki poremećaji, te kombinirani fonološko-artikulacijski poremećaji.
Artikulacijski poremećaji – sustavni poremećaji izgovora pojedinih glasova isključivo na razini motoričke izvedbe;
Fonološki poremećaji – poremećaji izgovora glasova i/ili riječi, na razini jezične izvedbe, u skladu s lošom fonološkom predodžbom glasova i/ili riječi;
Fonološko-artikulacijski poremećaji – kombinirani poremećaji izgovora glasova uzrokovani podjednako: lošom motoričkom izvedbom, kao i fonološkom predodžbom riječi.
Pod pojmom poremećaj izgovora podrazumijevamo djetetovu nemogućnost ispravnog izgovora određenog glasa, bilo da ga izostavlja (omisija), mijenja nekim drugim glasom (supstitucija) ili ga izgovara neispravno (distorzija), dok su mu jezični razvoj i bogatstvo rječnika dobno primjereni.

Uzroci artikulacijskih poremećaja:
•   – nepravilnosti u anatomskoj građi artikulacijskih organa (nepravilan zagriz, rascjepi nepca i usana);
•   – slabija pokretljivost govornih organa (jezika, usana);
•   – loš fonematski sluh djeteta (smanjena sposobnost slušnog prepoznavanja i razlikovanja glasova koji oblikuju riječ);
•   – neprimjeren govorni uzor u djetetovoj najbližoj okolini;
•   – socijalna i pedagoška deprivacija.
Najčešći oblici artikulacijskih poremećaja
•   Sigmatizam – poremećaj izgovora glasova s, z, c, č, ć, dž, đ, š, ž
•   Lambdacizam – poremećaj izgovora glasova l, lj
•   Rotacizam – poremećaj izgovora glasa r
•   Kapacizam i gamacizam – poremećaj izgovora glasova k i g
Poremećaji izgovora su gotovo uvijek prisutni simptom kod svih razvojnih jezično-govornih poremećaja.
Ukoliko roditelji uoče neki od oblika poremećaja izgovora, svakako se trebaju obratiti logopedukoji će obaviti logopedsku procjenu, osnovu za planiranje logopedske terapije.

Mucanje

Muc, muc mucanje…

Uzrok mucanja do današnjeg dana nije utvrđen, a može se javiti u svakoj životnoj dobi. Upornim vježbanjem moguće je postupno osloboditi se te mane
Kao jedan od najčešćih poremećaja u govoru djece javlja se mucanje. Ono se očituje kao problem u tečnosti, tempu i ritmu govora. Govor je prekinut čestim ponavljanjem, umetanjem ili produljavanjem zvukova, slogova ili riječi, što predstavlja problem prilikom izgovora riječi.
Prekide u govoru može pratiti učestalo treptanje očiju, drhtanje usana ili čeljusti, ili pak neki drugi oblici ponašanja. Mucanje također često prati ubrzan puls, crvenilo, znojenje, širenje zjenica, povećana napetost mišića, usana, jezika ili lica. Napetost mišića i grčevi izazivaju nevoljan prekid govornog procesa, prisilne stanke između i usred riječi, iznenadni prekid i različite kombinacije tih simptoma.
Mucanje je složen i najdugotrajniji poremećaj govora, a poznat je od antičkih vremena. Grčevi i vanjski simptomi samo su vršak ledenog brijega koji je većim dijelom skriven u dubini psihe i tijela.
Mucanje se nikad ne pojavljuje samo od sebe ili zbog šoka, premda katkad ne izgleda tako. Neki od uzroka su sljedeći:
* nasljedna sklonost
* nedovoljna razvijenost osjećaja za tempo i ritam
* neurotizam roditelja
* psihička nestabilnost samoga djeteta
* dobna osjetljivost (kada je govorni sustav posebno osjetljiv i podložan pojavi mucanja)
* ubrzan razvoj govora
* socijalni odnosi
Mucanje se može javiti u svakoj životnoj dobi, ali se najčešće javlja između druge i pete godine života, u doba razvoja govora. Javlja se kod otprilike 2,5% djece i triput je češće kod dječaka nego kod djevojčica.
Malo mucanja dio je odrastanja
Ako vaše dijete ima teškoća u govoru, oklijeva ili ponavlja određene slogove, riječi ili fraze,moguće je da iskazuje govorne netečnosti ili samo prolazi kroz razdoblje normalne neprohodnosti u govoru, koju prolaze sva djece kada uče govoriti.
Dijete koje iskazuje normalne netečnosti govora, a one uključuju oklijevanja i uporabu poštapalica kao na primjer “hm” i “a”, povremeno jedan ili dva puta ponavlja slogove ili riječi, primjerice: ka-ka-karta. Ti se problemi javljaju najčešće u dobi od jedne do jedne i pol godine života, brzo nestaju, ali se i ponovno javljaju. Moguće je da dijete upravo prolazi kroz novo razdoblje života i učenja i da se radi o razvojnom ili fiziološkom mucanju.
Kvalificirani logoped može pomoći ne samo djeci, nego i tinejdžerima, mladim pa i starijim ljudima u postizanju tečnoga govora
Mucanje kao problem
Dijete koje umjereno muca ponavlja glasove više puta, npr. ka-ka-ka-ka-karta. Napetosti su zamjetne oko usta i na mišićima lica. Takva djeca na nekoliko sekundi mogu prestati disati te doživjeti blokadu tijekom koje nisu u mogućnosti pustiti glas. Također se kod djeteta koje umjereno muca ponavljaju dijelovi neke riječi, a dolazi i do umetanja nekoga glasa ili sloga.
Dijete koje jače muca ima zastoje na više od 10% riječi, ako muca uz znatan napor i napetost ili izbjegava mucanje zamjenjujući riječi ili koristeći se posebnim glasovima da bi počelo govoriti. Javljaju se i potpuni zastoji u govoru koji su češći od ponavljanja ili produžavanja riječi. Netečnosti se javljaju u većini govornih situacija, a praćene su i fizičkim popratnim pojavama.
Terapija mucanja
Terapijski pristup kod liječenja mucanja možemo podijeliti na dva dijela:
“fluentan govor” i “lakše mucanje”. Prvi pristup, tj. fluentan govor, usmjerava se na određene ciljeve kao što su usporavanje govora na početku rečenice, polagan govor, stapanje glasova i riječi, produžen izgovor samoglasnika kao kod pjevanja i sl. Drugi dio, tj. lakše mucanje, predlaže se osobama kako bi smanjile emocionalnu napetost.
Savjeti za roditelje
Ako i vaše dijete muca, potrebni su mu određeni savjeti kako bi što lakše prebrodilo taj problem te se s vremenom oslobodilo te mane.
Tako s djecom koja imaju problema s mucanjem treba govoriti sporijim tempom, pažljivo slušati što dijete govori te reagirati na sadržaj govora, a ne na mucanje.
Ne smijemo požurivati dijete prekidajući ga ili dovršavajući riječi umjesto njega, a posebno je nedopustivo da mu se tko kojim slučajem ruga zbog mucanja.
Potrebno je smanjiti brzinu i napetost u okruženju, ne postavljati mu previše zahtjeva, ne dovršavati njegove rečenice ili govoriti umjesto njega.
A najvažnije je od svega djetetu pružiti potpunu potporu, razgovarati s njime kao o svakom drugom problemu i objasniti mu kako je to nešto čega se ne treba sramiti. Potrebno je, dakako, obratiti se za pomoć logopedu ili najbližem logopedskom centru, čiji će stručnjaci osigurati pomoćspecijaliziranog logopeda za mucanje. Ne smijemo čekati ni trenutka da se mucanje kao govorno ponašanje fiksira, već je potrebno odmah reagirati. Ako se radi o prolaznom ili razvojnom mucanju, potrebno je biti u kontaktu sa stručnjakom koji će pratiti govorno ponašanje djeteta ili provoditi terapiju. Jer rani terapijski početak daje veće šanse da se mucanje svlada i u potpunosti prebrodi.
Jeste li znali?
•   Mucanje pogađa oko 1% populacije
•   Osobe koje mucaju jednako su inteligentne i prilagođene kao i osobe koje ne mucaju
•   Još nije utvrđen pravi uzrok mucanja
•   Ne postoje brze, čudesne terapije mucanja. Problem mucanja ne rješava se preko noći
•   Oko 25% djece tijekom razvoja prolazi kroz razdoblje mucanja
•   Mucanje postaje znatniji problem u tinejdžerskim godinama

Poremećaj čitanja i pisanja

Pojam specifični poremećaji u čitanju obuhvaća odstupanja koja djetetu stvaraju ozbiljne teškoće u ovladavanju čitanja bez obzira na dovoljni stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalan vid i sluh, te optimalne uvijete redovnog podučavanja. Greške u čitanju su kod disleksičnog djeteta mnogobrojne i stalno prisutne.

Pod “specifičnim poremećajima u pisanju” podrazumijeva se stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika), koja se ispoljava u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim greškama. Teškoće, odnosno greške, nisu povezane s neznanjem pravopisa i trajno su prisutne bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorng razvoja, normalno stanje osjetila, sluha i vida te redovno školovanje.

Vidljivi simptomi disleksije i disgrafije:

teškoće pri čitanju – slovkanje, nepovezivanje riječi,
teškoće pri pisanju – izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova,
neuredan rukopis,
teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi,
teškoće u razumijevanju teksta,
teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku,
poteškoće pri upotrebi zamjenica i priloških oznaka,
zabune u orijentaciji “ lijevo-desno” ili “ gore-dolje”,
neprecizno i pogrešno ponavljanje onog što čuje,
teškoće u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija,
teškoće u orijentaciji “jučer – danas – sutra” (što je bilo jučer, što je danas, a što će biti sutra), te pri orijentaciji na satu.
Osim samih teškoća u čitanju i pisanju , mogu se javiti i popratne teškoće:

poremećaji pažnje,
poremećaji memorije,
poremećaji vizualno – prostorne percepcije,
poremećaji koordinacije i orijentacije,
teškoće u usmenom govoru,
nezrelost emocija.

SAVJETI RODITELJIMA

Nemojte dijete proglasiti lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje.
Nemojte zahtijevati da čita “naglas”.
Nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu.
Nemojte stalno prigovarati da mu je rukopis neuredan.
Ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je to lakše.
Otvoreno razgovarajte o stvarima koje mu ne idu za rukom.
Pohvalite ga za sve što učini dobro.
Surađujte s djetetovim učiteljima i objasnite im s kojim i kakvim se teškoćama dijete susreće.
Nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe niti kod samog djeteta, jer se tako uništava djetetovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost napretka.
Potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit.
Javite se logopedu radi točnog dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja, gdje će se dati naglasak na vezu slovo-glas.
Recite djetetu da su i mnoge poznate osobe (npr. Tom Cruise, Hans Christiann Andersen, Leonardo da Vici, Albert Einstein, Steve McQueen i dr.) imali disleksiju.

Dislalija

Poremećaj izgovora -Dislalija

Definicija

Dislalija (dyslalia) je naziv za poremećaj izgovora. Označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (izgovor glasova), a može se očitovati kao izostavljanje nekog glasa (omissio), njegova zamjena nekim drugim glasom (supstitutio), iskrivljen izgovor određenih glasova (distorsio) te dodavanje glasova nekim riječima ili skupina glasova (additio).

Dob

Smatra se kako razvoj govora traje čak do 9. godine, kada se govor definitivno automatizira. Međutim, već bi dijete od tri godine trebalo pravilno izgovarati veći broj glasova. Postoje kronološke norme do kojih dijete treba razviti pravilnu artikulaciju. Ako pogrešna artikulacija traje i nakon određenih normi, što se dijagnosticira u suradnji sa specijalistom otorinolaringologom za područje fonijatrije, potrebno je početi liječenje.

Podjela

Dislalije dijelimo na organske i funkcionalne

Organske dislalije

Uzrok organskim dislalijama jest neki poremećaj u anatomiji artikulatora govora, npr:
– kratak jezik
– slabije pokretan jezik
– zubni poremećaji
– velik, zadebljan jezik (makroglosija)
– rascjepi nepca
– rascjepi čeljusti
– rascjepi usnice
– razne druge malformacije jezika i čeljusti

Funkcionalne dislalije

Funkcionalne dislalije su uzrokovane poremećenom funkcijom (npr. slušanja), a tako nazivamo i dislalije kojima ne znamo uzrok. Kod tzv. otogenih dislalija najčešće je poremećaj govora uzrokovan oštećenjem sluha za tipičnu frekvenciju za neki glas.
Dislalije se mogu pojaviti i pri usporenom govornom razvoju kao jedan od mnogobrojnih simptoma.

Opseg oštećenja

Ovisno o uzroku, glasovni sustav može biti oštećen djelomično (katkad samo glas ili skupina glasova) ili većim dijelom.
Pri rascjepu nepca (palatoshiza) poremećen je gotovo cijeli sustav glasova (rinolalija).
Češće se radi o djelomičnim oštećenjima kada pogreškama češće podliježu suglasnici, najčešće frikativi (s, z, š, ž) te afrikati (c, ć, č, dž, đ) i vibrant r.

Sigmatizam (sigmatismus) naziv je za neispravan izgovor glasova s, z, c, š, č, dž, đ.
Kod male djece najčešće se radi o ispuštanju (omisiji) i zamjeni (supstituciji) tih glasova, a kod odraslih o iskrivljenom izgovoru (distorziji). Lateralni sigmatizam je za slušaoca najneugodnija vrsta sigmatizma. Nastaje u tijeku razvoja trajnog zubala kada dijete zbog gubitka sjekutića postavlja jezik sa strane (lateralno), tražeći oslonac na pretkutnjacima. Ako i nakon izrastanja sjekutića ostane isti mehanizam stvaranja glasova, rezultat je lateralni sigmatizam koji treba rješavati govornom terapijom.
Rotacizam (rotacismus) je naziv za poremećen izgovor glasa r. Taj je poremećaj najčešći nakon sigmatizma, a očituje se izostavljanjem, zamjenom i iskrivljenim izgovorom. Ako izostavljanje i zamjena glasa r potraju i nakon treće godina potrebno je potražiti pomoć liječnika otorinolaringologa – fonijatra ili logopeda.
Lambdacizam (lambdacismus) je poremećaj izgovora glasa l i lj.
Kapacizam (kapacismus) je poremećaj izgovora glasa k.
Gamacizam (gamacismus) je poremećaj izgovora glasa g.
Tetacizam (thetacismus) je poremećaj izgovora glasa t.
Deltacizam (deltacismus) je poremećaj izgovora glasa d.
Tetizam (thetismus) jest govorni poremećaj kod kojeg veći broj suglasnika prelazi u d ili t i predstavlja znatno ozbiljniji poremećaj od dosad nabrojenih. Tu se može raditi o ozbiljnim poremećajima u središnjem živčanom sustavu.

Liječenje

Liječenje dislalije provodi se odstranjenjem uzroka poremećaja govora, ako je to moguće (npr. kirurška korekcija rascjepa nepca, čeljusti, usnica). Ako se uzrok ne može odstraniti ili nije poznat, liječenje se sastoji prvenstveno od govornih vježbi.

Arhive: Services

Afazija

Artikulacijski poremećaji

Mucanje

Poremećaj čitanja i pisanja

Dislalija